SVJESNO PLETENJE: KADA FRIZURA POSTANE OGLEDALO DUŠE
Postoje klijenti koje zaboraviš čim izađu iz salona. I postoje klijenti koji te nauče nešto što nosiš godinama. Ovo je priča o jednoj takvoj ženi , ne moramo ju imenovati ; svaka je od nas u nekom trenutku upravo ona. Došla je glasno, s pozdravom, s osmijehom, izbjegavajući direktan kontakt očima. Dam joj nekoliko trenutaka prilagodbe, prostor indiferentnosti, prostor ničega kako bi joj omogućila prostor u kojem može biti sve ono što dosta dobro skriva do mojih ulaznih vrata. Moj prostor, moj balon, mjesto je gdje padaju maske – ne zato što imam neku divlju moć , već jer me toliko boli briga za tebe da ti ne preostaje ništa drugo osim biti to što jesi- e takva mi trebaš. Tu se palim I tada ja izbjegavam kontakt očima jer te ne smijem slomiti prije nego sjedneš na famoznu stolicu. To je više energetska nego fizička stolica.
Sranje kreće kad nam se pogledi prvi put susretnu u ogledalu. Moj prodoran I odlučan, pomalo zabrinjavajući pogled jasno daje do znanja da kreće tvoja transformacija. Transformacija nikad nije laka, nikad nije ugodna. Fizička je lakša od ove emocionalno psihološke promjene. Ipak, jedna ide ruku pod ruku s drugom. Napustiti staru frizuru je tako teško jer ,hej- oko nje si izgradila nekakav identitet s kojim si prestala rezonirati kada si zavrsila fakultet I dobila prvi posao.
“Što trebaš od mene? “ pitam gledajući u njene oči,sad već pomalo sjajne od te suze koja jedva čeka van.
“Hoću se osjećati malo…bolje.”***
SVJESNO PLETENJE POČINJE PRIJE DODIRA
Prije nego dodirneš kosu moraš dodirnuti trenutak.***
Primjetila sam napetost oko linije čela, obično je to mjesto gdje se nakuplja stara briga. Vlasi su bile tanke, ali ne i lomljive; više iscrpljene nego oštećene. Znak da već duže vrijeme nešto nosi sama.
Moje pletenje sada prestaje biti zanat I postaje čitanje a kosa postaje knjiga tajni I sa svakim zapletenim redom otkriva mi sve više I više.
KAKO PLETENICE “PROSIJAVAJU” SAMOPOUZDANJE
Kada počneš raditi svjesno, vidiš nešto što tehnikom ne možeš naučiti;
kosa samopuzdanje otkriva brže nego oči ***
Pletem. Pramenovi se opiru jednakom zatezanju. To se događa kada žena nije sigurna želi li uistinu promjenu ,tj želi ju,ali ju do nje još zadržava stari identitet. Sada pletenice postaju test.
Dok pletem vidim kako se mijenja disanje kada idem u strogu I centriranu tenziju( ovo nije čupanje radi samog čupanja već usmjerena tenzija u preslagivanje glave) I kako se smiri kada promijenim ritam (ritam se zapravo ne mijenja već se klijent navikne na tenziju I postane ugodna jer vidi da se preslaguje I želi još). Kao da je tijelo čekalo da ga netko uskladi s vlasitom istinom.
Tu je tajna prosijavanja:
Pletenice pokazuju gdje stojimo same sa sobom. Ako samopuzdanje curi,frizura to otkrije. Ako je rast u tijeku , pletenica ga pojača.
Nije slučajno da mnoge žene , kada nose pletenice, počnu govoriti čvršće, hodati hrabrije, gledati direktnije. Ovdje brejder igra veliku ulogu. Moja energija je lokot kojim zaključavam našu seansu.
Kosa se veže ali žena se razvezuje.
NEIZGOVORENA TRANSFORMACIJA
Kada sam dovršila zadnji red rekla sam
“Udahni. Pogledaj se.”
Ona ništa ne odgovara no osjećam I vidim promjenu,držanje se prebacilo. Višlja je nego kad je došla. Svijetlija nego na početku. Bistriji je pogled I znam da sam probudila Hrabrost, Snagu, Volju, Želju za ljubavi prema sebi I Slobodu. To vam radim. Budim.
Ovo nije dramatična promjena prije I poslije fotke koju objaviš. Ovo je tiha, korjenita promjena. Kosa je dobila strukturu a ona granicu. Neke žene prvi put u životu osjete što znači kad ih držiš, I iznutra I izvana. Držim ti prostor.
I to vam je svjesno pletenje: dok ja pletem ona se sastavlja.***
ENERGETSKI VIJEK FRIZURE
Postoji nešto što ja zovem energetski vijek frizure. To je vrijeme u kojem žena može nositi određenu frizuru bez da joj se sudara s unutarnjim stanjem .
Neke frizure tehnički traju 4 tjedna ali energetski možda samo 2.
Zašto?
Jer pletenica drži namjeru. Ako se žena promijeni ,frizura više ne odgovara njenoj vibraciji.
U ovom slučaju energetski vijek bio je mjesec dana. To primjetim po načinu na koji kosa stoji: ako se kosa opusti, ako linije izgube smjer, ako vlasi traže slobodu, to znači da žena mijenja svoj unutarnji obrazac. I pletenice su to pokazale. Pramenovi su I dalje bili uredni,ali mekši, kao da su joj dopustili da raste.
“ej Ž,samo da znaš, počela sam se nekako gledati,kao da opet vrijedim, znam da zvuči glupo.”
Ma ne zvuči, haha,to nam je bio plan svo vrijeme I ovo je poruka koju čekam, pomislim u sebi.
Energetski vijek frizure nije pitanje estetike nego razvoja.
Svjesno pletenje nije trend. Nije tehnika I nije trik. To je način da kroz kosu dotaknemo mjesta u ženi koja su najtiša ali najvažnija. Kada pletem svjesno ne stvaram frizuru. Stvaram p r o s t o r u kojem lakše dišeš. Prostor povratka. Prostor bake I mame. Prostor one male musave djevojčice s dvije različite patike koje svijetle u mraku. (Gdje si pitam te,što si radiš pitam te. Reci si molim te da mala musava uvijek voli te.)
Zato volim ovaj zanat ,on je most između vidljivog I nevidljivog. On je moj vlastiti Božji blagoslov kojeg većinu vremena nisam svjesna. Kad si dijete želiš mijenjati svijet,odjednom se nađeš kako radiš kosu I pitaš se pa kako mijenjam taj svijet,kako ga JA činim ljepšim Bože?
Zokice, zar nismo danas još jednoj ženi dali snage da se nosi sa svojim životom,zar ti nisam pokazao sve moje čudne I ljudima neshvatljive načine milosti? kaže meni Bog
Podijeli na:
Tagovi: